Ettore Bugatti gradio je mnoge stvari: željezničke vagone, cestovne automobile, motore, nevjerojatno lijepe i dobro organizirane tvornice. Međutim najviše će ga se pamtiti po njegovim trkaćim automobilima. Bili su mali, lagani i pokretani motorima koji su zvučali kao da netko kida platno. Njegove mašine uvelike su definirale predratnu umjetnost dizajna trkaćih automobila.
Ništa prije ili poslije ovoga nije nikada izgledalo tako lijepo. Malo automobila iz tog razdoblja moglo se pohvaliti rezultatima ovog modela. Uz nekoliko iznimaka, Bugatti je svoje automobile imenovao jednostavnim 'Type' brojevima. Type 59 bio je njegov zadnji Grand Prix projekt, a u osnovi se radi o modificiranoj verziji ranijeg Type 54 modela. Većina ljudi smatra ovaj model najljepšim Bugattijevim GP modelom, s najelegantnijim proporcijama.
Grmovit 3.3-litreni redni 8-cilindrični motor smjestio se ispod te dugačke elegantne haube, a ovaj motor, koji je toliko fino izrađen kao da se radi o skupocjenom komadu nakita, proizvodio je oko 250 KS. Kućište motora – to masivno kućište motora! – bilo je nevjerojatno komplicirano i izgledalo je više poput unutrašnjosti satnog mehanizma.
Laurenov 59 na šasiji nosi broj 59122, i prvi je od ukupno osam primjeraka ikada izrađenih. Ovaj automobil postigao je drugo mjesto u Grand Prixu u Belgiji 1934. u rukama Antonija Brivija, treće mjesto osvojio je na Coppa Acerbo utrci 1934. a isti plasman ostvario je na španjolskom Grand Prixu. Legende poput Achille Varzija, Tazio Nuvolarija i Jean-Pierre Wilmillea vozile su ovaj automobil.
